„Ovdje je prisutan onaj Koji po vjernom očitovanju reče Az esam loza istinia a otac moj je vinogradar I vsaku rozgu na meni a ploda ne da ja ću odsjeći Al onu koja rađa da polje bude bolje Da slađi dar i plod veći Čistim“
Mak Dizdar
Autohtone vrste na izvornom zemljištu, u rukama jednog porodičnog stabla ne zaslužuju ništa manje od truda da se procesi proizvodnje, iako olakšani tehnologijama novog vremena, pokušaju koliko je moguće približiti originalnim hercegovačkim metodama. Briga za lozu, stabla, plodnost zemlje, dostupnost vode, procese branja i obrade sirovina od grožđa i voća ima dosta od autentičnosti koja je učena kroz tradiciju, s koljena na koljeno. Svaki grozd se tretira najplemenitijim metodama, zemljište se prehranjuje organskim materijama.

Na istom mjestu gdje raste, brižno ubrano grožđe autohtonih vrsta žilavke i blatine čuva se u badnjima i podrumima revitalizirane stare nastambe. Kao da je i samo dijelom porodice, o plodovima se brine dok sazrijevaju, kako bi se u konačnici dobio proizvod ponos „Pjena brda“. Bijelo vino, poput njegove nevine bijelo-zlatne boje, potom se šalje na fermentaciju ranije, dok se rumena blatina ostavlja na sazrijevanju nešto duže.

Baš kao da je živo biće, njena divlja narav i vatrene boje krote se nekoliko dana do procesa fermentacije. Ove dvije sestre, krotka žilavka i vatrena blatina, kćerke su našega vinograda od kojih dobivamo izvrsne sorte vina, ali i koje nam podaju najčišću hercegovačku rakiju lozovaču. I poput starih majstora, od naših voćki – najslađe crveno-crne višnje i najnježnije kajsije potom pravimo likere bez dodataka umjetnih šećera.

I vječno smo zahvalni suncu koje svoje zrake miješa u sazrijevanje ploda, čineći u ovom ljubavnom zanosu topline da najfiniji slador bude taktika zavođenja naših plodova. I zaista, neodoljiva prirodna slatkoća koja je karakteristična za plodove stolačkih Dubrava, čini da se u njihove proizvode zaljubljujete ponovo i ponovo… Bez tegoba od vještačkih dodataka, razgaljuju i srca i tijela zrelih ljubitelja i ljubiteljica vrhunskog pića – bez brige o sutra, sa osmijehom u danas.

Pored alkoholnih pića, zahvalno beremo i plodove prirode – pitomi i divlji nar, „šipak“, čiji je crveni sok eliksir zdravlja, po kojem je hercegovački kraj prepoznat u svijetu. Sokovi se također dobijaju organskim putem – ručnom obradom, dlanova oslađenih bojama ovog tradicionalnog proizvoda, ne čineći razliku od ruku koje su ovo radile na isti način, još stotinama i stotinama godina ranije.

Za gastro ukrase nižemo vezice domaće smokve, sušene na hercegovačkom suncu. Puštamo ljubovanje da traje do samog kraja sezone! One zrele i najmesnatije pripravljamo u domaća slatka i pekmeze, za nešto hladnije dane. Pravimo i džemove od kajsija, skoro parfemski mirisnu deliciju poznatu u širokom svijetu.

Mi znamo da nas je vijekovima na ovom području održao život u skladu sa prirodom. I da nas ona stoga tako zahvalno iznova prima natrag. Iz poniznosti prema njenom veličanstvu Prirodi, njene plodove ćemo uvijek tretirati onako kako ona želi – rukama, prirodnim materijama, ljubavlju, i pod najljepšim suncem Bosne i Hercegovine, na dubravskom brdu od pjene.